spa-wellness.com.hr :: Prvi hrvatski wellness portal

Na rang listi vitalnih potreba ništa nije tako važno kao kisik.

Bez hrane možemo tjednima, bez vode danima, a bez kisika tek nekoliko minuta.

Ovo je svakome jasno, no malo tko tu činjenicu uvažava u svakodnevnom životu.

Disanje je po definiciji prijenos kisika iz atmosfere u stanice i prijenos ugljičnog dioksida iz stanica u atmosferu. Zbiva se pod utjecajem autonomnog (neovisnog o našoj volji) živčanog sustava, što znači da se zbiva samo po sebi.

Za razliku od drugih vitalnih funkcija (rad srca, crijeva...) disanje je podložno djelomično svjesnoj kontroli. Ako je ta aktivnost o kojoj ovise sve druge aktivnosti podložna svjesnoj modulaciji, pretpostavlja se da preko nje možemo unaprijediti rad svih organskih sustava te bolje integrirati tijelo i um kako bismo s većom učinkovitošću i kreativnošću ostvarili svoje potencijale.

Kad god možete i koliko god možete, koristite se nosom u svakodnevnim aktivnostima i tjelovježbi.

Razlozi disanja na nos:

·    Sprečava nagli prodor hladnog zraka u tijelo,

·    Sprečava prodor insekata i najvećeg dijela prašine,

·    Na membranama nosa, zrak se grije i ovlažuje,

·    Osjetila mirisa prepoznaju moguće nezdrave plinove,

·    Podražavanje mirisne regije u nosu strujanjem zraka stimulira rinencefalon (filogenetski najstariji dio mozga), što bolje aktivira živčani sustav i povećava koncentraciju,

·    Pluća se bolje ventiliraju nosnim disanjem (blaže su krivine kojima struji zrak),

·    U nosu se nalaze parasimpatički receptori koji smanjuju puls.

Urođenu sposobnost i znanje da je nos organ za disanje postupno gubimo zbog stresa, nedostatka poticaja i znanja o važnosti disanja, tako i disanja na nos, pogrbljenog držanja, nedostatka tjelesne aktivnosti... I počinjemo disati na usta, plitko, nesvjesni činjenice o vaćnosti i vrijednosti korištenja punog kapaciteta pluća.

U disanju sudjeluje 12 vrsta mišića. Kao i bilo koje druge grupe mišića, mogu se trenirati za povećanje snage, izdržljivosti, ili za oboje.

Tri vrste disanja:

1.    Klavikularno disanje
Taj tip brzoga i plitkog disanja postiže se podizanjem prsnog koša i ramena, i uvlačenjem trbuha.
Ovo je svakako najlošiji tip disanja. Troši se dosta energije za mali učinak. U stojećem stavu, zbog utjecaja gravitacije, veći dio krvi koja treba prihvatiti kisik i otpustiti CO2 prolazi donjim, loše ventiliranim dijelom pluća.

2.    Prsno disanje
Bolji je tip disanja od prvoga. Izvodi se širenjem prsnog koša što se osobito vidi na rebrenim lukovima.

3.    Trbušno disanje
Pravilnim radom dijafragme postiže se ovaj tip disanja.
Pri udahu trbuh se ispupčuje, a pri izdahu uvlači. Prsni koš relativno je miran, disanje je duboko i sporo. Najbolji tip disanja među ovima tri, ali ni ono nije cjelovito.
Cjelovito, odnosno disanje punim plućima  postiže se skladnim radom dijafragme i cijeloga prsnog koša.

Postoje brojne tehnike disanja i literatura koje se bavi tim pitanjem.
Neki sustavi vježbanja poput pranajama iz joge, aikido i trening u zoni J. Douillarda svoj smisao pronalaze u integraciji uma i tijela pravilnim disanjem u tjelovježbi.

Treningom disanja može se postići sporiji i dublji dah, disanje na nos, veća i pravilnija angažiranost biomehaničkih čimbenika prsnog koša i trbuha, svjesnost o svakom dahu i lakoća izvođenja.

Svi nabrojeni dosezi pridonijet će boljoj integraciji tijela i uma, i u konačnici boljoj kvaliteti života u svim segmentima.
Suvremena neuroanatomska, neurofiziološka i psihološka stajališta o disanju i regulaciji disanja potvrđuju ovakav stav.