Sjećam se kad su još u Jugoslaviji bili popularni ženski satovi na kojima je krasno pisalo Made in Swiss pri dnu sata. Mnogi danas tvrde da je to bio trik, i da taj sat i ne potječe iz Švicarske i da je to samo ugravirano kao dobar marketing.

Ja ne vjerujem u to, jer mislim da su ti ženski satovi tada mnogo uložili u reklamu i medije, i da su uspjeli u tome. Tad nije bo toliko zastupljen marketing i reklama i mislim da su ti ženski satovi prvi to pokrenuli. Tad su i pjesme pisane na račun satova, bilo su ženski satovi i u filmovima, poznate ličnosti su nosile te satove. Uspjela je dobra strategija marketinga i pozicioniranja na tržištu, strategija prodaje.

Nevjerojatno mi je da se ta kompanija ugasila. Prema saznanjima Wikipedije, piše da je kompanija ugašena 2013-te godine. A mnogi ljudi tvrde da je ta kompanija ugašena 2009-te godine, kada je otišla u stečaj i likvidaciju. Piše također da ih je Omega, koji se bave proizvodnjom satova u Švicarskoj, kupila. Nitko nikad nije bio u toj tvornici, nitko ne zna šta se dešavalo u toj tvornici. A opet, najprecizniji ženski satovi toga doba su tamo nastali. Prema nekim tvrdnjama, pojava japanskih satova, Seiko i digitalnih satova ih je ustvari uništila. 

Postoji mnogo razloga zašto je ta firma propala. Možda je to bila obiteljska firma, išla sa koljena na koljeno, pa je došlo do gašenja u nekom trenu. Ili je možda to bila firma koja se mnogo zadužila za marketing i reklame, i onda je sve te dugove postepeno vraćala u švicarskim bankama. Ili je to možda bila firma poput firme automobila marke Saab, koja ima izvanredne automobile ali je zbog velikog troška ulaganja u kvalitetu i niske cijene, propala. Satovi visoke kvalitete kao što su bili ti ženski satovi tada, a po niskoj cijeni – nije održiva proizvodnja.